Intersekcionalna diskriminacija znači da osoba može doživjeti nepravdu, ne samo zbog jednog dijela svog identiteta, nego upravo zato što se više njezinih identiteta preklapa. Takve situacije često ostaju nevidljive ako gledamo samo jednu etiketu. U nastavku se nalaze dva primjera iz stvarnog života koji pokazuju kako to izgleda u praksi.
- Ivan je mladić koji živi u malom mjestu, dolazi iz obitelji slabijeg imovinskog statusa i pripada LGBTIQ+ zajednici. Osim što se suočava s homofobijom, često nema podršku ni u školi ni u obitelji, a zbog siromaštva nema mogućnost preseljenja u veći grad gdje bi mogao živjeti slobodnije. Njegova svakodnevica je oblikovana preklapanjem seksualne orijentacije, ekonomske situacije i mjesta stanovanja.
- Olena je osoba s invaliditetom koja se kreće pomoću kolica. Nedavno se iz Ukrajine preselila u Hrvatsku te još uvijek dobro ne govori hrvatski jezik, što joj otežava svakodnevnu komunikaciju s kolegama na poslu. Nakon radnog vremena, kolege često odlaze na piće u obližnji kafić koji nema pristup za osobe s invaliditetom. Olenu rijetko pozivaju na ta druženja, uz opravdanje da ionako neće razumjeti što se priča ili da joj je teško doći. Čak i kad je pozovu, osjeća se nepoželjno jer ne može pratiti razgovor i jer prostor nije prilagođen njezinim potrebama. Njeno iskustvo oblikovano je preklapanjem invaliditeta, statusa strankinje i jezične barijere.