Mitovi i zablude o intersekcionalnosti
Intersekcionalnost u poslovnom okruženju važan je alat za razumijevanje kako se različiti identiteti međusobno preklapaju i oblikuju iskustva zaposlenika. Iako se o raznolikosti i uključivosti sve više govori, intersekcionalni pristup može ostati neshvaćen ili zanemaren. U poslovnoj praksi i komunikaciji još uvijek postoje brojne zablude koje mogu ometati stvaranje istinski uključivog radnog okruženja.
Mit 1: Intersekcionalnost se odnosi samo na žene i manjine.
Jedan od najčešćih mitova je da se intersekcionalnost odnosi isključivo na žene, posebice žene iz manjinskih skupina. Istina je da svaka osoba ima više identiteta koji se preklapaju. Intersekcionalnost nam pomaže razumjeti i privilegije i prepreke pa tako i muškarac može imati iskustva koja su oblikovana, primjerice, njegovom dobi, invaliditetom ili socioekonomskim statusom.
Mit 2: Svi zaposlenici su tretirani jednako pa nema potrebe za intersekcionalnim pristupom.
Na prvi pogled, ideja o jednakom tretmanu svih zaposlenika zvuči pravedno i poželjno. Međutim, jednako ne znači uvijek i pravedno. Ako svima dajemo iste uvjete, zanemarujemo činjenicu da ljudi dolaze iz različitih pozadina i imaju različite potrebe i prepreke. Primjerice, ako kompanija svim zaposlenicima ponudi mogućnost sudjelovanja na edukaciji koja se održava van radnog vremena, roditelji male djece ili osobe koje ovise o javnom prijevozu možda neće moći sudjelovati. Tako jednak pristup u praksi može dovesti do nejednakosti.
Intersekcionalni pristup prepoznaje kako zaposlenici nisu samo zaposlenici, već i roditelji, osobe različite dobi, spola, etničke pripadnosti, vjere, sposobnosti i drugih identiteta. Prava pravednost ne znači svima isto, nego svakome ono što mu je potrebno da bi imao jednake prilike za uspjeh i osjećaj pripadnosti.
Mit 3: Intersekcionalnost komplicira stvari, dovoljno je govoriti samo o raznolikosti.
Možemo čuti kako je dovoljno baviti se samo raznolikošću – zaposliti osobe različitih spolova, dobi ili nacionalnosti i da je spominjanje intersekcionalnosti nepotrebno kompliciranje. No, raznolikost bez intersekcionalnosti često ostaje površna. Možemo imati tim u kojem su zastupljene žene, ali ako su to sve žene iz iste društvene skupine, istog obrazovanja i bez drugih manjinskih identiteta, propuštamo razumjeti i adresirati stvarne prepreke s kojima se suočavaju, primjerice, žene s invaliditetom, žene iz ruralnih sredina ili pripadnice etničkih manjina. Intersekcionalnost daje realniju sliku i omogućuje učinkovitije rješavanje problema.
Mit 4: Ako netko ne spominje da ima teškoće, znači da ih nema.
Ova zabluda proizlazi iz pretpostavke kako će svatko tko ima problem ili se osjeća diskriminirano to odmah reći ili prijaviti. U stvarnosti, mnogi zaposlenici ne govore otvoreno o svojim teškoćama zbog straha od stigmatizacije, gubitka posla, ismijavanja ili jednostavno zato što su navikli šutjeti i trpjeti.
Neki zaposlenici možda ni sami nisu svjesni da su u nepovoljnijem položaju jer su takve prepreke za njih normalne ili su ih doživljavali cijeli život. Zato je važno da organizacije proaktivno stvaraju sigurno i podržavajuće okruženje, provode anonimne ankete, nude različite kanale za prikupljanje povratnih informacija i educiraju sve zaposlenike o važnosti uključivosti i intersekcionalnosti.