Društvo često oblikuje svoja očekivanja prema ljudima na temelju normi (nepisanih pravila o tome što je normalno ili prihvatljivo) i stereotipa (pojednostavljenih i često netočnih predodžbi o određenim skupinama ljudi). Svaka kategorija društvenog identiteta ima svoje
stereotipe koji mogu utjecati na to kako netko živi, osjeća se ili kako ga drugi vide.
Na primjer, često se očekuje da su žene nježne, emotivne i brižne, dok se od muškaraca očekuje da budu snažni, odlučni i racionalni. Takve predodžbe mogu dovesti do toga da se djevojčice potiče na biranje zanimanja poput učiteljica ili medicinskih sestara, dok se dječake usmjerava prema tehničkim ili vojnim zanimanjima. Ako netko ne odgovara tim očekivanjima – primjerice, muškarac koji želi biti vrtićki odgojitelj ili žena koja želi biti građevinska inženjerka – može naići na nerazumijevanje, osudu ili ismijavanje.
Stereotipi i norme oblikuju društvene uloge i očekivanja, što može ograničiti mogućnosti i slobodu pojedinaca u oblikovanju vlastitog identiteta. Razbijanje ovakvih predrasuda važno je za izgradnju društva u kojem svi imaju jednak pristup prilikama i mogu slobodno izražavati svoju jedinstvenost.
Danas se određene nejednakosti, poput činjenice da muškarci u prosjeku zarađuju više od žena, često prihvaćaju kao normalne i nedovoljno često se dovode u pitanje. Takva se razlika pokušava opravdati stereotipima da su muškarci prirodno bolji lideri, učinkovitiji pregovarači ili da lakše ulaze u poslovne odnose. No, iza tih opravdanja krije se širi društveni kontekst povijesne privilegije koja je oblikovala pristup moći, resursima i mogućnostima, a koju društvo često pogrešno doživljava kao nepromjenjivo stanje. Upravo zato je važno razvijati svijest o tim obrascima i kritički ih preispitivati kako bismo stvorili pravednije radno i društveno okruženje.