I vidljivi identiteti (poput spola, rase ili dobi) i nevidljivi identiteti (poput seksualne orijentacije, mentalnog zdravlja ili religije) mogu uzrokovati stres i strah, ovisno o društvenom kontekstu.
Za osobe s vidljivim identitetima, stres može nastati zbog stereotipa, diskriminacije ili negativnih reakcija drugih koji ih prepoznaju i svrstavaju u određene društvene skupine. Međutim, nevidljivi identiteti mogu izazvati dodatnu tjeskobu, jer osoba sama odlučuje hoće li otkriti taj dio sebe ili ga skrivati. Na primjer, osoba koja je gej, ali se ne osjeća sigurno u svom okruženju, može odlučiti ne govoriti o svojoj seksualnoj orijentaciji iz straha od diskriminacije ili odbacivanja. Ovaj unutarnji konflikt može uzrokovati dugotrajan stres jer osoba mora balansirati između toga kako je drugi vide i onoga što zaista jest, često pod pritiskom društvenih normi i očekivanja.
Za osobe s nevidljivim identitetima, otkrivanje ili skrivanje tih identiteta nije samo osobni izbor, već može biti pitanje sigurnosti, jer nepravedno otkrivanje može rezultirati odbacivanjem, stigmatizacijom ili nasiljem. Stoga, proces odlučivanja o tome kada i kako podijeliti te aspekte svog identiteta može biti izuzetno težak i emotivno iscrpljujući.
Zato je, generalno, ali gledajući u kontekstu radnog mjesta, izuzetno važna psihološka sigurnost.
Psihološka sigurnost na radnome mjestu odnosi se na osjećaj da se zaposlenici mogu izražavati, dijeliti svoje ideje, pa čak i praviti greške, bez straha od negativnih posljedica poput ismijavanja, odbacivanja ili kazne. Za osobe s nevidljivim identitetima, poput LGBTIQ+ osoba, osoba s nevidljivim invaliditetima, ili onih s određenim vjerskim uvjerenjima, psihološka sigurnost postaje ključna za to kako će se osjećati u radnom okruženju. Ako se zaposlenici boje otkriti svoju seksualnu orijentaciju, rodni identitet ili druge osobne aspekte zbog straha od diskriminacije, njihova psihološka sigurnost može biti ozbiljno narušena. To može uzrokovati stres, smanjenje produktivnosti i osjećaj izolacije.